Kada sam bila peti razred osnovne škole, zapisivala sam usput neke pjesmice. Kasnije su se pjesmice pretvorile u tekstove kojima sam ispunjavala bilježnice. Onda mi se pisanje se svelo samo na zadaće iz hrvatskog jezika, dok sam išla u srednju školu. Jednoga dana samo sam prestala – točnije, nisam imala vremena da pišem jer sam studirala i usput radila.

Ne volim London. Ni nakon godinu dana nisam si pronašla razlog da poželim zauvijek živjeti u njemu. Nema mi dušu.
Ako neko mjesto nema dušu, nemaš razloga ni poželjeti da se zadržiš zauvijek tamo.

Sve je tako hladno. Ljudi doslovce trče ulicama. Možeš mrtav ležati na podu pod nekim mostom, svi će te zaobilaziti je žure na posao.
Odijela i aktovke te doslovce zatrpaju tamo oko pola pet ako se, nedaj Bože, nađeš u to vrijeme u podzemnoj.
Volim promatrati ljude u vlakovima i podzemnoj. Toliko toga možeš isčitati na licima ljudi. I tugu i umor i hladnoću i sreću. Hladnoća je ipak vodeća.

Magli ti se pred očima. Imaš osjećaj da ćeš se srušiti u roku sekunde. Temperatura 40 na tebi. Treseš se. Ne znaš je li ti vruće ili hladno.
Sve što bi htio je krevet i da sklopiš oči koje su ionako skoro zatvorene.
Znaš da ne možeš ništa od toga jer moraš raditi. Netko ovisi o tebi. Ti si samostalan.
Čeliči se kako znaš i umiješ.

Radiš, a zamišljaš mater kako hoda oko tebe i prislanja ti dlan na čelo da vidi je li ti spala temperatura. Zamišljaš kako ležiš na krevetu, zamotan sa tri deke i čudiš se kako su se one rakijave čorape na nogama već osušile. Miriše ti juha, cijeđeni sok od naranče te bode u oči i siguran si. Mater je tu.

Kako prepoznati Auslendera koji je na odmoru u rodnom kraju?
Više od pola godine nije bio kući, a došao je zbog pajdini’ svatova, jer di će on to propustit’!?
Nimalo ne odskače od ostale gospode, što se tiče fizičkog izgleda, tako da teško možeš da ga provališ.
Bila košulja, crna kravata, cipele i pantalone.
E sad kreće faza “provaljivanja”.
Na svako harmonikaševo razvlačenje instrumenta i puštanje glasa, on širi ruke u zrak, skupa s čašom, govoreći: “Evo moje pjesme! Ova je moja!”.