Ne volim London. Ni nakon godinu dana nisam si pronašla razlog da poželim zauvijek živjeti u njemu. Nema mi dušu.
Ako neko mjesto nema dušu, nemaš razloga ni poželjeti da se zadržiš zauvijek tamo.

Sve je tako hladno. Ljudi doslovce trče ulicama. Možeš mrtav ležati na podu pod nekim mostom, svi će te zaobilaziti je žure na posao.
Odijela i aktovke te doslovce zatrpaju tamo oko pola pet ako se, nedaj Bože, nađeš u to vrijeme u podzemnoj.
Volim promatrati ljude u vlakovima i podzemnoj. Toliko toga možeš isčitati na licima ljudi. I tugu i umor i hladnoću i sreću. Hladnoća je ipak vodeća.